UniSex Magazin

Za razvoj djeteta je izuzetno vazno kako se njegovi roditelji odnose prema njemu, tacnije kako ono dozivljava njihove vaspitne metode. Nije dobro ako je roditeljski stil krut, strog i temelji se na uslovnom prihvatanju bez ikakvih objasnjenja. Takodje i velika sloboda koju imaju neka djeca, koja je u pocetku veoma privlacna, vremenom dovode do njihove dezorjentisanosti. Uz to, mogu i posumnjati u ljubav svojih roditelja, jer neogranicena sloboda moze biti shvacena kao nezainteresovanost roditelja za dijete. Djelotvoran roditeljski stil podrazumijeva topao odnos prema djeci, razgovor, uz razumljive ali cvrste granice u ponasanju.

Kao sto svi roditelji uce djecu kako se hoda i govori,jednako je vazno uciti ih socijalnim vjestinama:

Nauciti ih kako da se suoce sa poteskocama i problemima svakidasnjice (eliminisati probleme i u potpunosti ih zastititi nije moguce) i kako bi nepovrjedjujuci druge ostvariti svoje zelje i ciljeve. Na taj nacin ce odrastati u zrele ljude, koji imaju samopouzdanje i nadsve zadovoljne osobe koje nece skrenuti u devijantno ponasanje, kao sto su droga nasilje i sl.

U zavisnosti od toga koliko dijete ima godina treba povremeno i otvoreno razgovarati o drogi, ali nikako samo zastrasivanjem jer to nece biti djelotvorno u borbi protiv tog zla. Mnogo je vaznije djelovati na nacin tzv. primarne prevencije, a to znaci omoguciti djetetu da zivi sto kvalitetnije. A takav zivot omogucice mu poznavanje socijalnih vjestina.

Normalno je da dijete ima probleme i pustite ih da ih sami ponekad rijese. Problemi koje dijete osjeca mogu biti raznoliki: neuradjeni domaci zadaci, neuzvracena simpatija, neopravdan izostanak sa nastave, izgubljen novac…

Djetetu je vazno da roditelj shvati kako se ono u tom trenutku osjeca, a ne da problem prebacuju na svoja ledja. Umanjiti problem misleci da cemo tako zastititi dijete takodje nije pozeljno. Vazno je da roditelji vjeruju u djetetovu sposobnost pronalazenja pravog puta, tj. rjesenja problema. Detetu treba dopustiti i donosenje pogresnih odluka, jer tek ziveci sa posljedicama svojih odluka ono stice nezamjenjivo zivotno iskustvo

Jedno od vrlo vaznih socijalnih vjestina je slusanje

Slusati treba aktivno, to znaci da je sva paznja okrenuta prema sagovorniku i gleda se u oci (ne rade se nikakve druge stvari za vrijeme razgovora). Ponesto se zapita, ali ne previse, ne prekidati ga dok govori, ne zavrsavati njegove recenice, i cutati zajedno kada je to potrebno. Vrlo je vazno da znate da dijete ne voli ocjenjivanje postupaka (to je bilo glupo, ono je bilo nepromisljeno, ja nikada ne bih tako postupila, u tvojim godinama ja sam vec…). Najcesce mlada osoba zeli samo da je neko saslusa, jer se problem ili neka situacija bolje sagleda i lakse rijesi kada se pretoci u rijeci. Potrebno je dopustiti djetetu da bez obzira koliko godina ima da trazi objasnjenje ako mu neki roditeljski zahtjevi ili preporuka nije jasna. Treba ga dopustiti da iskaze i obrazlozi svoje stavove, ma koliko to cudno i neprihvatljivo zvuci roditeljima. Osim verbalnog dijela komunikacije vrlo je vazno znati postojanje neverbalnog dijela poruke, boja glasa, drhtanje, crvenilo, zamuckivanje, drzanje tijela dok nesto govorimo, jer taj dio komunikacije nosi osnovni sadrzaj, ali ga mlada osoba ne uspijeva ili ne zeli izraziti rijecima (ako npr. sestogodisnje dijete kaze: ”Ja se uopce ne bojim da ostanem sam kod kuce”, a pritom se trese i glas mu podrhtava i zamuckuje, ocito je da prava poruka nije izrecena rijecima).

Trazenje pomoci je takodje socijalna vjestina

Ono podrazumijeva da je neko dijete procjenilo da ne moze samo u odredjenim poteskocama da nadje izlaz i da ne moze samo da ga rijesi i mozda nema odgovore na neka pitanja. Ne smatrajuci sebe zbog toga manje vrijednim, ono trazi pomoc od onoga ko mu je u tom trenutku moze pomoci. Za dijete to moze biti nekada roditelj, prijatelj, u nekim situacijama je to psiholog ili nastavnik. Vazno je da su i roditelji svjesni da su problemi u odrastanju sasvim normalna pojava i da postoje osobe koje i njima mogu i znaju pomoci. Nije sramota traziti pomoc bez obzira na godine i obrazovanje.

Trazenje pomoci nije znak slabosti vec zrelosti i odgovornosti onoga ko trazi pomoc.

Suocavanje sa strahom i neuspjehom veoma je vazna socijalna vjestina, posebno je vazno znati pravilno analizirati situaciju u kojoj se dozivljava strah ili koja je rezultirala neuspjehom.

Bolja pripremljenost za neke situacije ponekad moze biti rjesenje problema, umanjiti strah ili sprijeciti neuspjeh.

Strah nije potrebno potpuno eliminisati, vec je potrebno drzati ga pod kontrolom, pozitivno djelovati ka napretku, a ne kao kocnica za djelovanje.

Djecu treba uciti da su neuspjesi sastavni dio zivota, dogadja se svakome, cesce ili rjedje. Neuspjeh se ne tumaci kao nesposobnost vec kao dragocjeno iskustvo.

Rjesavanje problema takodje pripada skupu socijalnih vjestina

Ako zelimo da se suocimo sa nekim problemom prvo moramo da priznamo da on postoji. Ponekad je tesko definisati pravi problem npr. ako dijete cesto kasni, dolazi kuci nakon dogovorenog vremena, da li je problem u neposlusnosti ili nesposobnost roditelja da odredi granice u ponasanju. Postoji vise nacina rjesavanja odredjenog problema. Roditelji nazalost, cesto misle da je jedino dobro ono sto oni nude kao rjesenje. Pri tome se pozivaju na sopstvena iskustva (kada sam ja bio u tvojim godinama…, u moje vrijeme je to bilo…) ne shvatajuci da danas rjesenja iz proslosti najcesce nisu primjenjiva. Cesto i roditelji i njihova djeca smatraju da sukob mora biti razrjesen tako sto jedan izgubi a jedan pojbedi. Na taj nacin jedna strana se osjeca superiorno i zadovoljno a druga porazeno, manje vrijedno i nesigurno. Paznju bi i roditelji i djeca trebali da preusmjere na problem a ne jedni protiv drugih. Bitno je razrjesiti problem tako da obje strane budu zadovoljne rjesenjem i da nema pobjednika ni gubitnika. Ovakav nacin rjesavanja konflikta mladi bi trebali nauciti da primjenjuju u odnosima sa svojim vrsnjacima.

Popularity: 4% [?]