UniSex Magazin

Izreka “ljepota je u očima posmatrača” često će lepršavo sletjeti sa usana onih koji doživljaj ljepote ne svode samo na sklad fizičkih mjera. Ponekad ove teze o lijepom i privlačnom mogu da zazvuče pomalo izlizano, ali je njihova poenta jasna: poimanje i razumijevanje ljepote uvijek zahtjeva nešto više od samog tijela.

Međutim, globalna popularna kultura kao da se urotila protiv takvog stava. O tome svjedoče hiljade predstava (ženske) ljepote zasnovanih na vitkom (eufemizam za izgladnjelo) i mladom ženskom tijelu koje se putem reklama i filmova rasijavaju diljem planete. Oči posmatrača su u tom slučaju lišene svake subjektivnosti i prisnog odnosa sa objektom ljepote koji se mjeri sa “idealnim standardima” masovne produkcije.

Farsa koju takmičenja u ljepoti često forsiraju - buduće misice koje ponešto prozbore o ekologiji planete ili svom iskrenom interesovanju za čitanje - rijetko koga ostavi u ubjeđenju da je zaista bitno šta osobe u kupaćim kostimima misle - i da li uopšte to čine. Svima je jasno da se u takvim prilikama ne mjeri nečija “unutrašnja ljepota” (da je zaista tako, pistama bi šetale i osobe sa više od 60 kilograma), već širine, obimi i slične tjelesne mjere. E, da se sve to ne bi svelo na vagu/metar i pohotne oči članova žirija, potrebno je da objekti procjene štogod izuste.

Takva novouvedena pravila, umjesto da stvore iluziju o “kompletnosti” ili umnim kvalitetima osobe koja učestvuje na takmičenju, zapravo samo oštro (i nerijetko sarkastično) potcrtavaju kontrast između duhovnog i tjelesnog, potvrđujući kulturno nametnut primat potonjeg. Vizija ljepote u XXI vijeku očišćena je od primjesa duhovnog i duševnog i prati trend samjerljivosti, aktuelan u nauci i digitalnim tehnologijama - model poznat kao 90-60-90.

Naravno, to se ne odnosi na privatne doživljaje ljepote, koji još uvijek mogu da zazivaju spoj duha i tijela, ali ostaju (ponekad u bolnom) raskoraku sa savremenim predstavama. Posmatraču u čijim očima ljepota zaista počiva teško je da odbrani pogled od navale polunagih tijela koja vrebaju sa svih strana, presretna u svom razduhovljenom postojanju.

Budite svoji - prihvatite svoje tijelo

Odavno je dokazano kako je ljepota subjektivna kategorija - jedine uslovljenosti u viđenju lijepog koje se mogu dokazati jesu kulturne prirode. Modeli ljepote mijenjaju se s vremenom (u vidu svojevrsne mode), a predstave o lijepom tijelu variraju od kulture do kulture. U nekim društvima se, na primjer, cijene oblije osobe, dok je za prostor Zapada karakteristična opsesija vitkošću. Takođe, danas su podjednako aktuelna dječačka obličja (karakteristična za figure mnogih manekenki), ali i nemoguća tijela sa naglašenim atributima ženstvenosti, preuskim strukom i abnormalno dugim nogama alla Barbika.

Normalnoj (da zaobiđemo eufemizam “prosječnoj”) ženi nije lako da se uklopi u ove trendove. U stvari, uklapanje je izlišno - treba prihvatiti svoje tijelo i voditi računa prije svega o njegovom zdravlju.

Međutim, nauka ponekad teži da apsolutizuje čak i pojmove poput ljepote. Potraga za “univerzalnim načelima lijepog”, odavno izanđala, obnovljena je u devedesetim. Prema rezultatima opsežnog istraživanja koje su sproveli naučnici Rendi Tornhil (Randy Thornhill) i Stiven Gengstad (Steven Gangestad), ipak postoji činjenica koja, prema njihovim riječima, “transcendira kulturu, etnicitet i reklamne kampanje”. To je bilateralna simetrija - osobina tijela da lijeva strana odgovara desnoj. Prema nalazima dvojice naučnika, što je veći stepen “poklapanja” - osoba je ljepša.

Tornhil je egzaktni dio istraživanja zasnovao na mjerenju rastojanja i uglova između zjenica, unutrašnjih i spoljašnjih uglova oka, jagodica, kao i rastojanja između krajnjih tačaka nosa, usana i brade. Te brojke su potom pretvorili u “indeks asimetričnosti” za ukupno 1.000 studenata oba pola. Potom je tim naučnika ispitao seksualnu istoriju učesnika istraživanja. Pokazalo se da “simetrični muškarci” uglavnom imaju više seksualnih partnera u životu nego “asimetrični” pojedinci. Između “simetričnih” i “manje simetričnih” žena nije bilo nekih velikih razlika u izboru i broju partnera.

Naravno, ovi rezultati su, po starom dobrom običaju, svedeni na puki biologizam, gdje su više simetrične jedinke evolutivno savršenije i pogodnije za ostavljanje potomstva. Postavlja se pitanje da li je broj partnera relevantna kategorija za procjenu nečije privlačnosti i ljepote (tj, možda je samo riječ o osobi koja je voljna da češće stupa u seksualne odnose).

Naravoučenije: ne treba dozvoliti da vas ubjede u bilo kakav univerzalni kriterijum ljepote, bila to simetrija, slika najnovije holivudske glumice ili nešto treće. Jednostavno - budite svoji.

Popularity: 9% [?]