UniSex Magazin

Prema nekim modernim merilima, “mršava” žena sinonim je za poželjnu i zavodljivu damu. Tome doprinosi činjenica da se svjetske manekenke, koje se inače afirmišu kao ideal ljepote, utrkuju koja će biti vitkija. To ima za posljedicu da veliki broj “običnih” djevojaka postaje opsjednut svojim tijelom i željom da budu što mršavije. Nerijetko se kao nus pojava javlja anoreksija, bolest koja sve više zabrinjava brojne stručnjake: sociologe, nutricioniste, psihologe, psihijatre.

Istraživanja pokazuju da je u posljednjih deset godina anoreksija sve učestalija pojava, a alarmantan podatak je da sve veći broj djevojaka uzrasta od 15-20 godina podliježe toj bolesti. Govorimo dakle o dobu kada je organizmu potrebna, dobra i raznovrsna ishrana. A dešava se upravo suprotno. Tijelo se podvrgava gvozdenoj disciplini, intenzivnim vježbama, strogim pravilima ishrane i potrošnji isključivo dijetalnih proizvoda. Daleko od zdravog života, a veoma blizu ozbiljnih problema. Zato upozorenje, jer anoreksija može postati jednako ozbiljan problem kao i gojaznost, možda čak i veći.

ANOREKSIJA: Blagi prolazni poremećaj ili ozbiljno stanje

Kod anoreksije postoji poremećeni osjećaj za tjelesni imidž, upadljivi gubitak tjelesne težine, bolesni strah od gojaznosti i izostanak menstruacije.

Može biti blaga i prolazna pojava, ali i vrlo ozbiljna.

Najčešće doba nastanka je adolescencija, ponekad prije puberteta, a neuobičajena je u odraslo doba. Mnogo je češća kod osoba ženskog pola. Skoro 80-90% djece u predškolskom uzrastu je svjesno loših posljedica gojaznosti po zdravlje i idealizuje mršavost, a 50% ovih djevojčica pokušava da drži dijete radi kontrole tjelesne težine.

Pošto se samo mali procenat razvija u pravu anoreksiju i drugi faktori moraju biti važni.

Kod nekih postoji i sklonost zbog još nedefinisanih psiholoških genetskih faktora i metaboličke ranjivosti. Prije početka bolesti pacijenti su opisani kao kompulsivni, inteligentni, s visoko postavljenim ciljevima za uspjeh. Prvi specifični pokazatelj poremećaja je briga za tjelesnu težinu (iako je ona u stvari u granicama normale) i početak restrikcije ishrane. Pacijenti se ne žale na gubitak težine, opiru se terapiji, a roditelji su ti koji ih dovode ljekaru zbog nadimanja ili zatvora.

Sam naziv anorexio (bez apetita) je pogrešan jer apetit ostaje sve do kahektičnog stadijuma (krajnje izmršavjelosti i iznurenosti).

Postoji u stvari preokupiranost hranom; proučavaju se dijete i kalorije, stvaraju zalihe i skriva hrana (i baca), skupljaju se recepti i pripremaju obilna jela za druge. Oblaporno uzimanje hrane u «strastvenim napadima» praćeno namjerno izazvanim povraćanjem i upotrebom laksativa je oubičajeno kod 50% anorektičnih.

Sve djevojke gube mestruaciju pri značajnom gubitku težine (kada procenat tjelesne masti padne ispod 22 % tjelesne težine) što je prag za normalnu sintezu polnih hormona i pravilnu funkciju jajnika). Ubrzanim gubitkom tjelesne težine stanje postaje ozbiljno. Sporost srčanog ritma, nizak pritisak, hipotermija – niska tjelesna temperatura. Pojava slabih, a i jačih dlačica po tijelu i opšti otok, signal su za smještaj u bolnicu, što je ponekad dovoljno da se proces zaustavi, a objašnjava se izlaskom iz sredine u kojoj je anoreksija vjerovatno nečim uzrokovana.

Naravno, ovdje govorimo o rijetkim situacijama koje su poznate ljekarima, stručnjacima, nutricionistima i psihijatrima.

Ineresantno je da, čak i u stadijumu kaheksije, djevojke nastoje da ostanu vrlo aktivne i intenzivno pohadjaju programe tjelesnih vježbi, a ne pokazuju simptome nutricionih deficita ili podložnost infekcijama. Uobičajena je depresija i pacijenti su krajnje skloni špekulacijama i često lažu koliko su pojeli hrane i kriju upotrebu laksativa.

Poremećaj funkcije praktično se dešava na svakom organskom sistemu, ali najopasniji su srčani i elektrolitni dizbalansi. Smanjuje se masa srčanog mićića, veličina srčane komore, protok krvi i nastaje osteoporoza. Može doći do dehidracije, gubitka kalijuma i metaboličke acidoze i sve se može iskomplikovati forsiranim povraćanjem i upotrebom laksativa.

Iznenadna smrt u ovom stadijumu nije rijetka i uglavnom su srčani uzroci.

KAKO PREPOZNATI I LIJEČITI ANOREKSIJU?

Ključno je da se uoči dominantni strah od gojaznosti kod mlade osobe koja je već izgubila 15% svoje tjelesne težine.

Obavezno je konsultovati ljekara. Naravno, ljekar prvo nastoji pacijentu da poveća tjelesnu težinu i spasi život, ali u dugotrajnom pristupu treba da obezbjedi mirni, brižni i trajniji odnos tokom rješavanja stabilnog energetskog unosa hrane. Kombinovani rad stručnjaka više profila i individualna psihoterapija, kao i porodična terapija za mladje roditelje je vrlo korisna.

Jedno je sigurno: anoreksija je rijetka tamo gdje postoji prava nestašica hrane.

Anoreksija izražena kao odbijanje hrane, može se pojaviti i u prvoj godini života djeteta, tada je uzrok poremećeni odnos majka-dijete. Posle prve godine, uzrok je poremećeni odnos dijete-okolina. Mentalna anoreksija u pubertetu može biti prolazni simptom pubertetske krize ili teža psihosomatska smetnja.

Sve tekstove i savjete koristite na vlastitu odgovornost i rizik. Preporučujemo konsultovanje sa stručnim osobama ili liječnikom po svakom pitanju i informacijama.

Popularity: 9% [?]